– Moj lik je dosta evoluirao. Sada je žena i majka. U zreloj je vezi, prošla je mladalačka strast. Ipak, i dalje će morati da se bori protiv zla. Biće zastrašujućih scena, koristiće teško naoružanje, a usred decembra završiće u dubokoj vodi, zbog čega sam prošla kroz pakao. Ali tu je njen spasilac, Alesandro. Roberto za scene ronjenja nije koristio dublera. S njim sam na setu spokojna. On je moj zaštitnik, mada sam u scenama borbe, kada me on brani, često bežala u ćošak kako me ne bi udario jer, znate, ima duge, velike ruke – kaže Ana, ističući da Roberta dugo poznaje i da ga smatra prijateljem.

Istovremeno, Roberto, šaleći se da ne veruje u prijateljstvo između muškarca i žene, otkriva da će između Aurore i Alesandra, osim borbenih, biti još scena strasti.

– Mada, priznaću vam, kada mi Roberto priđe s leđa i počne nežno da mi šapuće u uho, a to su one scene koje ženska publika obožava, on mi često tada zapravo priča viceve. Zbog smeha moramo da ponavljamo scenu više puta – priča Ana.

A kad se ugase kamere… Ana je uspešna glumica, koja je za to morala da se pomuči. Do 12. godine živela je u rodnoj Ukrajini. Njeni roditelji su bili članovi kijevskog Nacionalnog pozorišta i opere – majka primabalerina, a otac tenor. Posle razvoda, Ana se s mamom preselila u Italiju. Kao Aurora, i ona je odrasla bez očinske figure, ali s tatom nije prekinula kontakt. Obilazi ga kad je to moguće, a često piše i antiratne tvitove sa željom da se sukob u Ukrajini što pre okonča.

– Ukazujem na besmislenost rata. I ne samo to. Mrzim licemerje i pohlepu poslovnog sveta. Ne volim one koji do nečega dolaze prečicama. Ja sam se dokazala isključivo teškim radom. To je teži put, ali na kraju se isplati – kaže Ana, koja za sebe tvrdi da je poštena, otvorena, preosetljiva, veoma zahtevna, romantična i pomalo teška, naročito u ljubavi.

Glumica, koja je u ranoj mladosti bila mis Toskane, talentovana je za muziku, ples, piše scenarije… U slobodno vreme voli da čita, gleda Felinijeve filmove, svira klavir, izležava se u svom stanu u Rimu u društvu mačaka i partnera. Zna se, recimo, da je imala romansu sa kolegom Frančeskom Arkom (u “Strastima Toskane” igra Bruna), te da je krajem 2015. okončala dvogodišnju vezu sa Paolom Barletom, za koga je bila i verena. Govoreći o tom razlazu, citirala je Keri Bredšo, junakinju “Seksa i grada”: “Nisu sve ljubavne priče epski romani, neke su kratke priče, ali to ne znači da su bile manje ispunjene ljubavlju.”

Za razliku od nje, Farnezi gotovo da nikada nije sam. Smatraju ga jednim od najpoželjnijih neženja u Italiji, pa je stalno na meti poznatih lepotica, ali njegovo srce “ukrala” je 25 godina mlađa Lusija Belkastro, studentkinja jezika s Kube. S njom je u vezi dve godine i na česte prozivke da mu prijaju samo devojke koje mogu ćerke da mu budu odgovara činjenicom da su njegove vršnjakinje uglavnom nezrele ili udate.

– I moj otac, vojni general, bio je 24 godine stariji od moje majke. Razveli su se posle 30 godina. Lucija je stabilna devojka. Delimo iste strasti. Ne gnjavi me da se ženim, jer zna da nisam ljubitelj braka, ali nadam se da ću s njom imati dete.

Zgodno telo duguje svakodnevnom trčanju, plivanju, odlascima u teretanu. Tvrdi da mu ne prija titula seks-simbola i lepotana, jer ona iziskuje mnoge žrtve. Ume da kuva, odnedavno i da pleše (dogurao do finala “Plesa sa zvezdama”), a najviše od svega voli da spava i vodi ljubav.

KAO RIČARD GIR

Dovoljan je jedan pogled na te sitne oči i frizuru, da se konstatuje kako je Roberto italijanski Ričard Gir.

– U početku je ta sličnost bila ulaznica u svet zabave, ali ona mi nikada nije smetala niti laskala. U svakom slučaju, Gir se bliži sedamdesetoj, a i dalje dobro izgleda – zaključuje Farnezi.

Ana Safrončik pak priželjkuje titulu italijanske Sandre Bulok, mada je zasad više porede sa Odri Hepbern.