Kotor – Nevesta Jadrana Destinacija koju morate posetiti!

Još jedno jutro i još jedna kafa ispijena na jednom te istom mjestu. Priznajem, postala sam rob ovog grada, vjerni sluga koji svakog dana korača njegovim pločnicima. Preko gradske rive, do Trga od oružja, koji još nije obasjalo sunce zbog zidina starog grada i planine Lovćen koja se zaštitnički nadzire nad našom „nevjestom Jadrana“. Pred ulaz glavnih gradskih vrata, Vrata od mora, zastajem na mjesto gdje su nekada stajali decenijama stari topovi, simboli starog grada Kotora. Kao djeca smo odmah poslije škole dolazili na to mjesto, ponešeni borilačkim duhom, glumili čuvare znajući da su ti topovi nekada štitili naš grad. Pitam se gdje su sada, i zašto su uopšte uklonjeni…

FOTO: Radovan Ognjenović

Hodam dalje. Ulazim u grad zajedno sa sunčevim zracima koji se naziru kraj Tornja gradskog sata. Krećem ka dogovorenom mjestu, kad mi u susret idu nepoznati mladi ljudi i pitaju me nešto na engleskom jeziku. Često se dešava da se turisti u našem malom gradu dezorijentišu i uvijek im rado pomognem. Tražili su da ih usmjerim ka Trgu Svetog Tripuna. Nijesu krili oduševljenje što će vidjeti najstarije arheološke građevine u Kotoru, između ostalog i samu katedralu Svetog Tripuna, koji je postao zaštitnik grada u devetom vijeku.

Shvativši šta ih zanima, a željeći da pokažem ponos što ovaj grad mogu nazvati svojim, znalački sam ih usmjerila ka crkvi Marije Koleđate ili Svete Ozane koja je podignuta nad ostacima ranohrišćanske bazilike, najstarije arheološki evidentirane građevine u Kotoru. Kako sam išla u tom smjeru, uputila sam ih ka trgu i poželjela dobrodošlicu i lijep provod, ni ne sluteći da će ovo dvoje neznanaca, koji se naizgled nijesu razlikovali od drugih turista sa svojim kamerama i fotoaparatima, učiniti nešto značajno za naše malo mjesto.

FOTO: Radovan Ognjenović

Rastavši se sa njima, skrenula sam u kafić koji se nalazi na ostacima crkve Svetog Nikole mornara, sagrađene 1345. godine od strane plemićke porodice Buća. Ulaskom u kafić ne mogu da ne primjetim na podu označene temelje ostataka pomenute crkve, a i jedini sačuvani zid u originalnom stanju koji istraje gordo kao podsjetnik da su našim gradom vijekovima hodali razni osvajači.

Ispijajući tako prvu jutarnju kafu u društvu prijateljice, komentarišem najnoviju vijest koju sam pročitala u novinama. Mjesto u kojem sam rođena i odrasla dobilo je priznanje od strane vodećeg svjetskog turističkog vodiča Lonely Planet: “Kotor na prvo mjesto liste deset najboljih gradova koje naredne godine treba posjetiti”. Veliki uspjeh i napredak za naš turizam, kako za Kotor tako i za cijelu Crnu  Goru, rekoh.

Kotor je jedan od rijetkih, tako malih a značajnih gradova, koji u sebi sadrži obilje kulturnih i istorijskih znamenitosti, prije svega brojnih palata, crkvi i tvrđava.

Nastavljam svoju jutarnju šetnju. Napuštam kafić i uključujem se u sada već razbuđene i osunčane ulice grada. Čujem glasove starih mještana koji sa svojih balkona dovikuju poznatim prolaznicima, onim, meni omiljenim, Bokeljskim jezikom: “Ke nova meštre?”

FOTO: Radovan Ognjenović

Idem ka Pjaci od muzeja, a s moje desne strane izdiže se brdo Sveti Ivan na čijem vrhu se nalazi tvrđava San Giovanni sa koje se pruža panorama na cijeli Bokokotorski zaliv. Ona grli zidine grada i nadvija se nad njima kao brižna mati, čuvajući Kotor od zuba vremena.

Prolazim kraj stare česme Karampane koja je u 17. vijeku bila jedini izvor pitke vode i prepoznajem dva lica koja očarano posmatraju oblik česme koji potiče iz epohe baroka.

To su isti oni neznanci koji su mi tražili pomoć na glavnom trgu. Posmatrala sam ih kako pažljivo snimaju svaki djelić grada, koji mi, stanovnici Kotora, u većini slučajeva ni ne primjetimo. Čovjek olako uzima stvari koje vidi svakodnevno, navikne se na njih i desi se da ih u potpunosti previdi. Tako na primjer, sjećam se, izlazeći na južna vrata grada, Vrata od Gurdića, kroz koja prolazim skoro čitav život, obratila sam pažnju na grupu ljudi koji su gledali ka ćošku ogromnih vrata. Pogledah i ja, i  po prvi put primjetih stare zarđale buzdovane koji tu, zasigurno, već decenijama.

FOTO: Radovan Ognjenović

Ljepotu Kotora i njegovu posebnost primjetili su i drugi uvrstivši ga na svjetsku listu UNESKO-om zaštićene kulturne baštine.

Par dana nakon mog susreta sa ovim neznancima,  objavljena je video reklama od strane turističkog vodiča Lonely Planet, na kojoj je Kotor detaljno predstavljen. Na snimku se vide mladi ljudi, momak i djevojka, koji uživaju u ljepotama našeg grada. I prepoznajem te mlade ljude! To su isti oni ljudi koje sam uputila ka Trgu Svetog Tripuna i koje sam ponovo srela kraj stare česme – osobe zbog kojih će naš grad, još jedanput biti predstavljen svijetu.

(K. Mačić/tragom.me)